Jednom davno, bio je dvorac u kojem je živio kralj koji je imao kćer balerinu.

Jedne tmurne noći kralj je jahao i vidio je aerodrom i odlučio je ići na more. Kad je došao na more sreo je čarobnu hobotnicu. Kad se vratio u hotel istražio je na računalu koja je to vrsta hobotnice. Vidio je da ga netko hakira. Okrenuo se i ugledao robotsku mačku koja čita novine. Sutradan je plovio brodom uz pomoć kompasa. Uočio je otok i doplovio na njega. Ispostavilo se da je to Morsko Kraljevstvo.

Odjednom je počelo grmjeti. Zatim su kraljica i njen sin došli pred njega i rekli:
– O, vidi! Prvi gost u dvije tisuće godina! Želite li živjeti s nama?
-Naravno!- rekao je kralj i odjednom je balerina doletjela na sovi i pitala:
Mogu li i ja živjeti s vama?
-Naravno, kćeri moja!

– i svi su poletjeli u zagrljaj.

Kupili su kuću i svima je bilo lijepo. Jednog lijepog sniježnog dana, netko im je pokucao na vrata. Začudili su se zato što je bio Božić i vrijeme božićnog ručka. Otvorili su vrata i zatekli malu djevojčicu što prosi. Dali su joj škrinju. Kad je djevojčica došla kući i otvorila škrinju u njoj je bilo puno novaca, hrane i ulaznica za koncert. Ona se svojim biciklom odvezla na koncert. Počeo je rat! I nju i njenu obitelj je spasio čarobnjak. Preselili su se sa sela u grad i za rođendan je dobila psa. Njeni roditelji radili su prekovremeno samo da bi njoj omogućili obrazovanje, hranu, vodu i odjeću. Za svoj dvanaesti rođendan dobila je mobitel, ali ne bilokakav, nego starinski mobitel. I jako je voljela čitati, tako da joj je cijela soba bila puna knjiga.

Živjeli su sretno do kraja života.